ZAGRLICA

Čipka je nekada služila za ukrašavanje odjeće onih najbogatijih, a potom ne samo odjeće, nego i rublja i posteljnog rublja. Od čipke su se izrađivali i zastori, stolnjaci, a sama se čipka radila na mnogo načina: na batiće, iglom, kukicom …. i od različitih vrsta niti pa je tako poznata i čipka od agave.

Od druge polovice prošlog stoljeća, prava čipka gubi na uporabi kako na odjevnim predmetima, tako i u domaćinstvu.  Danas se uglavnom koristi čipka od sintetičkih, rjeđe od pamučnog materijala za izradu svečanih haljina.

„Odlučila sam napraviti čipku od pleksiglasa. Koristila sam kao polazište motive s klasične čipke koje sam potom modificirala. Crtanje i izrada ZAGRLICE  trajala je nekoliko mjeseci. Nakon crteža izradio bi se prototip na osnovu kojega bih mijenjala i dorađivala crtež, pa potom sve iz početka, do završne verzije. Svaka ZAGRLICA je  ručno dorađena i dovršena. Bit će izrađeno samo po 100 komada ZAGRLICE, bijele i crne boje; svaki će biti numeriran i imati svoj certifikat.“, otkrila nam je Diana Sokolić.

ZAGRLICA stoji sama, prebačena preko ramena. Ne visi obješena o vrat i u tome je razlika između nje i ogrlice. Formirana je prema tijelu i zato ne spada. Naravno, kao i štikle, kao i svečana odjeća,  zahtijeva određeno ponašanje i posturu.

Osim ZAGRLICA, postoje i pripadajuće narukvice.